Stari putevi

Iako Krapina nije jedino mjesto u Hrvatkoj na kojem su od pradavnih vremena živjeli ljudi – tome svjedoče Vučedolska i Vinodolska kultura – svakako je najstarije. Na brdu Hušnjakovo, gdje se danas nalazi suvremeno uređeni Muzej krapinskog pračovjeka, praljudi su živjeli prije čak 100.000 godina. Dragutin Gorjanović-Kramberger, paleontolog koji je 1899. godine otkrio krapinskog neandertalca, ujedno je i prvi čovjek koji je upotrijebio rendgen u svrhu proučavanja fosilnih ostataka kostiju.

Kojih 150 godina prije Krista, potomke Jadasina i Grka koji su živjeli na području srednje Dalmacije osvojili su Rimljani te se sustavno naselili u koloniji pod nazivom Colonia Julia Jader koju je 48 godine prije Krista navodno osnovao sam Julije Cezar! Rimljani su Jaderu uredili po svim pravilima svog urbanizma: podijelili su grad na pravokutne četvrti, napravili forum, kapitolij s hramom te emporij okrenut prema moru. Šećući uz Sv. Donata prema Morskim orguljama nemoguće je ne zamijetiti tragove Rimljana u današnjem Zadru. Povjesničari pretpostavljaju da je tu postojao i amfiteatar, no danas od njega nije ostalo mnogo.

Pulska Arena, mjesto koje je već desetljećima dom najznačajnijeg filmskog festivala nekad bivše Jugoslavije, a danas Hrvatske, najpoznatiji je i najvrjedniji spomenik antike u Hrvatskoj te jedini tako dobro očuvan amfiteatar izvan Rima. Šesti po veličini na svijetu - nekoć je mogao prihvatiti  23.000 gledatelja - bio je namijenjen borbi ljudi i životinja, a izgrađen je u 1. stoljeću prije Krista. U slavnom gradu na samom vrhu istarskog poluotoka pronaći ćete još i dvoja gradska vrata i slavoluk, forum s dva hrama, ostatke dvaju teatara, te niz podnih mozaika, skulptura i ostataka rimskih građevina.

Ruševine koje se nalaze zapadno od simpatičnog srednjovjekovnog grada Solina u pradavna vremena tvorile su glavni grad rimske provincije Dalmacije. Zbog povoljnog geografskog položaja Salona je važnim središtem postala već sredinom 1. stoljeća prije Krista kada je nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja dobila status rimske kolonije koja se zvala Colonia Martia Ivlia Salona. Oblika trapeza, grad je bio opasan kulama i zidinama čije ostatke i goleme blokove možete vidjeti i danas. Lokalni amfiteatar mogao je primiti 19.000 ljudi, a kazalište podignuto krajem 1. stoljeća sigurno je bilo vrlo popularno jer je uključeno u  prikaz Salone koji se nalazi se na Trajanovu stupu u Rimu. Original najpoznatijeg komada iz Salone – mramorne skulpture s početka 2. stoljeća, Djevojke iz Salone – pogledajte u zagrebačkom Arheološkom muzeju.

Neuhvatljivost trenutka dobro je poznat koncept užurbanom suvremenom čovjeku, a nije bio nepoznati ni starim Grcima koji su za takvu prolaznost vremena imali i posebnu riječ – kairos. Upravo tu gotovo neuhvatljivu prolaznost povoljnog trenutka koji valja prepoznati i uhvatiti utjelovljuje figura golog mladića na grčkom bas-reljefu s početka 3. stoljeća prije Krista u Trogiru. Reljef danas možete pronaći u ženskom benediktinskom samostanu sv. Nikole.

U Istri se praktički ne možete okrenuti, a da se popiknete na neku starinu. Domaći to svakako znaju ne samo iskoristiti, već i cijeniti pa je tajna popularnosti mističinog poluotoka upravo u ljubavi s kojom Istriani prilaze svome blagu. A znaju ga i razviti – tako su na sedam kilometara dugoj cesti koja vodi od mjestašca Roč do Huma, najmanjeg naseljenog mjesta na svijetu, postavili jedanaest spomenika u čast prvom slavenskom pismu glagoljici. I nazvali je Aleja glagoljaša.

U Dalmatinskoj Zagori, tamo gdje se danas nalazi selo Vid, nedaleko Metkovića, prije par tisuća i sitno godina nalazilo se rimsko naselje prometno povezano sa Salonom i Epidaurumom. Povjesničare fascinira jer ne mogu otkriti zašto se ova lojalna rimska kolonija, koja je neko vrijeme bila središte svega na tom području, odjednom samo ugasila dok je u svijetu Narona poznata po razdvojenoj skulpturi carice Livije, čiju je glavu Oxford vratio Hrvatskoj 2005. godine na produženu posudbu.